Oksidacijski stres podrazumijeva procese u kojima stvaranje reaktivnih tvari kisika, posebice slobodnih radikala, nadilazi mehanizme zaštite putem antioksidansa. Pojava oksidacijskog stresa prati organizam cijeli život, pa i nakon smrti. Stoga je oksidacijski stres često (pato)fiziološka pojava, temeljna sastavnica starenja, a njegove posljedice mogu biti i reverzibilne. Međutim, agresivni oksidacijski stres koji izaziva „samo-katalizirajuću“ lančanu reakciju (per)oksidacije lipida može biti bitan patogenetski čimbenik različitih akutnih i kroničnih bolesti od upalnih procesa, preko bolesti metabolizma do degenerativnih i zloćudnih bolesti. Paradoksalno je stoga da konačni produkti peroksidacije višestruko nezasićenih masnih kiselina. predvođeni aldehidom 4-hidroksinonenalom, nisu samo toksične molekule već i tvari koje reguliraju ključne procese u stanicama i cijelom organizmu.

Stoga je poželjno pratiti promjene u organizmu vezane uz oštećenja izazvana oksidacijskim stresom, posebice ona izazvana lipidnom peroksidacijom. U tu svrhu preporučljivo je koristiti suvremene analitičke postupke koji kombiniraju specifične imunokemijske i metabolomske analize s uobičajenim fizikalnim i laboratorijskim analizama suvremene medicine, te prilagoditi način života dobi i okolnostima u kojima se organizam nalazi, jer niti je oksidacijski stres uvijek štetan niti su svi antioksidansi uvijek korisni za zdravlje čovjeka.