Memorija u vrtlogu vremena i kako se mozak mijenja tijekom života

Memorijski pad u starenju nije jednostavna atrofija hipokampusa. To je kompleksna, distribuirana vulnerabilnost koja zahvaća većinu mozga. Meta-analiza objavljena u Nature Communications (listopad 2025.) analizirala je 10.000 MRI snimaka, 13.000 memorijskih testova i 3.700 zdravih odraslih osoba iz 13 međunarodnih kohortnih studija, otkrijavajući revolucionarnu spoznaju: memorijski pad je izuzetno nelinearan. Tradicionalna neuroznanost učila je da memorija “počiva” u hipokampusu. Novo istraživanje pokazuje da memorija nastaje iz mreže sedam moždanih regija – hipokampusa, prefrontalnog korteksa, entorinalne kore i ostalih. Ključna otkrića, koja smo spoznali unazad godinu dana su da (1) hipokampus objašnjava samo dio memorijskog pada; (2) atrofija u različitim regijama ima proporcionalno veće učinke na memoriju kod osoba s bržim slabljenjem mozga; (3) postoji “tipping point” tzv. Kritična točka, nakon koje se memorijski pad ubrzava eksponencijalno. Također sve više se odmičemo od genetike. Iako APOE ε4 povećava rizik, memorijski pad nije se mogao objasniti samo genetikom, što znači da životni stil je jednako bitan, ili čak bitniji od genetike. Nova tehnologija omogućava ranu detekciju kroz krvne biomarkere (fosforirani tau, neurofilament light, GFAP), čime je otkrivanje Alzheimerove bolesti moguće daleko prije simptoma. Sve ovo nas dovodi do preventivnih mjera koje, zahvaljujući prethodnim spoznajam, dobivaju sve veću težinu, a one se zanisvaju na viševalentnim intervencijama (fizička aktivnost, mediteranska prehrana, intelektualni angažman, socijalne interakcije, kvalitetan san). Samo prethodno nabrojanu smanjuju rizik od kognitivnog pada za do 60%. Zaključno, memorijski pad nije neizbježan. S ranom detekcijom i multimodalnim pristupom, čak i osobe s visokim genetskim rizikom mogu zadržati mozak koji je 10-15 godina mlađi od svojih godina.